KONTAKT: Ova adresa el. pošte je zaštićena od spambotova. Omogućite JavaScript da biste je videli.

Zakašnjele prve riječi

 

Kako dijete raste, sazrijeva i njegov govor, pa i tu ima gradacija. Osnovno je da razumije govor i služi se rečenicom.


Da bi dijete ovladalo govorom, treba postojati organska osnova za njegov razvoj, a to prije svega podrazumijeva dobar sluh, inteligenciju, govornu motoriku, zvukovno zahvaćanje glasova, međusobno razlikovanje pojedinih glasova i jezične sposobnosti. Dijete usvaja osnovne elemente jezika ovisno o svojim fizičkim i psihičkim sposobnosti i potrebama (kao što uči hodati, crta ili trči). Sposobnost vladanja jezikom razvija se iz dječje potrebe da komunicira i shvati svijet u kojem raste i razvija se.Nakon nekoliko mjeseci života, najčešće tijekom četvrtoga ili petoga mjeseca, počinju se mijenjati sklopovi glasova što ih dijete proizvodi, a za koje je karakteristično da sadrže i one koji ne postoje u govoru okoline. Iz te glasovne produkcije postupno nestaje dio glasova, a glasanje sve više sadrži glasovne sklopove tipične za djetetovu govornu okolinu. Bitno obilježje prvih riječi je da dijete ne imenuje samo predmet, osobu ili situaciju nego istodobno izražava i svoj odnos prema određenoj osobi ili situaciji.Među dvogodišnjacima postoje velike razlike u ovladavanju govorom. Neka djeca na prvi rođendan već govore kratkim rečenicama, a druga to ne čine ni na drugi. Ipak, većina njih progovara u tom razdoblju. Katkad se može dogoditi da dijete s pune dvije godine ne govori ili govori samo nekoliko, u pravilu loše artikuliranih riječi. Kod dvogodišnjaka koji ne govori treba ponajprije obratiti pozornost na stupanj razumijevanja govora onih koji ga okružuju. Naime, razumijevanje se neće javiti ako je oštećena kora velikog mozga, dijete gluho ili mentalno retardirano. Razumije li dijete veći dio jednostavnih verbalnih naloga (npr. "Daj mi žličicu!", "Pokaži gdje je mama!", zna pokazati tri do četiri mjesta na tijelu koja odrasli imenuje i sl.), najvjerojatnije nema teškoća u recepciji govora, pa će se i izražajna strana vjerojatno doskora razviti.


Poremećaj, ali i individualna karakteristika
Nerazvijen govor odgovara kronološkom uzrastu djece od druge do šeste godine, čije su lingvističke relacije u zaostatku. Takvo dijete u većini je slučajeva motorički nespretnije od druge, njegovi pokreti su slabo koordinirani, crteži nevješti, lateralizacija nesigurna, tjelesna shema slabo uklopljena. Kad su sposobnosti djeteta da razumije govor ili samo da govori znatno ispod očekivane razine za njegov mentalni razvoj, govorimo o kašnjenju u razvoju govora. Kašnjenje (veće od šest mjeseci) može se očitovati i u razumijevanju i u govoru u različitom stupnju - od nerazumijevanja jednostavnih govornih naloga do nesposobnosti razumijevanja složenijih gramatičkih struktura. Međutim, češće kasni samo sposobnost govorenja, a u razumijevanju govora nema većih teškoća. S obzirom na to da se razumijevanje govora obično razvije nekoliko mjeseci prije sposobnosti govora, ako je i ovaj poremećaj posrijedi, onda je kašnjenje mnogo veće. U ostalim sposobnostima nema većih odstupanja, a neverbalna komunikacija u većini je slučajeva vrlo razvijena. Ono što se mora imati u vidu prilikom nastojanja da se govorni razvoj ubrza jest da u govorno-jezičnom razvoju sposobnost govora ne može ići ispred sposobnosti razumijevanja govora i općeg razvoja. U razvoju govora postoje velike individualne razlike. Primjerice, dijete prvu riječ može izgovoriti s devet mjeseci, ali i s dvije godine, a da kasnije postigne normalan govorno-jezični razvoj. Zato kažemo da kašnjenje u razvoju govora može biti individualna razvojna karakteristika, ali i poremećaj.


Imajući uvijek na umu usporedbu s normalnim razvojem govora u skladu s kronološkom dobi, usporeni razvoj u najtežim se slučajevima može prepoznati već u djeteta od godine i pol. Naime, u najtežim slučajevima dijete ne samo da ne govori nego i ne razumije tuđi govor. Dijete od godine i pol već bi trebalo razumjeti mnogo toga - svakodnevne rečenice, a situacijski i mnogo više. Ako ne razumije govor i ne govori, jer razumijevanje uvijek prethodi govoru, ponašat će se drukčije od ostale djece, jer će svoje potrebe i želje izražavati ekstremnim ponašanjem (plačem, vriskom i sl.). Što je dijete s takvim stupnjem govornog oštećenja starije, ponašanje će biti manje primjereno njegovoj dobi. Neka su povučena, neka agresivna, što opet ovisi o tipu usporenoga govora - motornom (veće teškoće u izražavanju govora) ili senzornom (više teškoća u razumijevanju govora). U nešto lakšim slučajevima dijete donekle razumije govor, ali ne govori. Obično razvije sustav gesti kojima komunicira s okolinom i tako zadovoljava svoje potrebe. Kako ipak mnogo toga ne može izraziti gestom, često ni njegovo ponašanje nije u skladu s dobi. Poremećaj se može primijetiti već oko druge godine, kad roditelji počnu uspoređivati govor svog djeteta s govorom djece s normalnim razvojem (tada djeca već slažu prve rečenice).
Ako je govor u manjoj mjeri slabiji, neka djeca se "provuku" preko roditelja. Razumijevanje govora može biti slabije izraženo tako da često ni roditelji ne primijete neka odstupanja, ali je govor vrlo reduciran i sastoji se od desetak izoliranih riječi koje imaju vrijednost rečenice. Često su sastavljene od jednog ili dva sloga (npr. mama, tata, deda, nana, baba, beba, papa, ne, daj). Takvo zaostajanje može se primijetiti već oko druge i pol godine života.


Kako dijete raste i sazrijeva, tako sazrijeva i njegov govor, pa i tu ima gradacija. Osnovno je da razumije govor i da se služi rečenicom. Naime, dijete od tri godine već se treba služiti gramatički ispravnim rečenicama, i to ne samo najjednostavnijima. Trebalo bi upotrebljavati eliptične, proširene, neproširene, nezavisno-složene, pa i zavisno-složene rečenice ("Dobila sam bebu, jer sam bila dobra.", "Kada dođeš, donesi mi čokoladu."). Izgovor još nije čist, sve su riječi, naročito one duže i s konsonantskim skupinama iskrivljene, prilozi vremena i brojevi još nisu usvojeni, rječnik je skučen, ali struktura rečenice ispravna.
Kod djece s usporenim razvojem govora izostat će razvoj rečenice. Obično neće prelaziti razinu jednostavno proširene. U rečenici često nedostaju vezne riječi kao što su pomoćni glagoli, prijedlozi, veznici. Rječnik je siromašan, a izgovor glasova zaostaje za izgovorom vršnjaka. U teškim slučajevima govor je nerazumljiv, da bi preko gradacija u najlakšim slučajevima odstupao po jednostavnijoj, ali ne gramatički pogrešnoj strukturi rečenice.


Savjet roditeljima
Kad roditelji posumnjaju na takva zaostajanja u razvoju govora svog djeteta, trebali bi se odmah obratiti stručnjaku logopedu. Ako je dijete još premalo za rehabilitaciju, roditelji će dobiti informacije i savjete. Jer, iako je možda riječ o najblažim oblicima usporenoga govora, ako mu se na vrijeme ne pruži odgovarajuća pomoć, dijete će sigurno imati teškoća u školi. Ne samo s govorom, nego i s čitanjem i pisanjem.


Uzroci zaostajanju u govornom razvoju mogu biti različiti, a nije rijetko da se kod istog djeteta nađe njih nekoliko. Pravodobno traženje pomoći, nakon čega slijedi dijagnosticiranje i otkrivanje uzroka u govornom razvoju, može pomoći otklanjanju uzroka ili barem ublažavanju poremećaja. Važno je raditi na vezi zvuk - slika. Dijete treba poticati na govor putem onomatopeja iz prirode, davati mu slikovnice s velikim slikama bez mnogo detalja. Treba pridružiti i zvučne stimulanse (snimiti na kazetu mukanje krave ili meketanje ovce), tako da dijete može prepoznati životinju sa slike i uz pomoć zvuka.

 

Autor:
mr. sc. Nataša Šunić, prof. logoped

 

  • hwa
  • hajde
  • kutak0
  • leptir
  • realnost100
  • djecanade
  • suncanimost
  • ercduga
  • svjetlo2
  • kiseljak
  • sunce-derventa
  • umnrlbl
  • buducnost100
  • jednakost